A s obzirom na dobivene rezultate, na zagrebačkim fakultetima studiraju uglavnom djeca iz dobrostojećih obitelji. Jer samo šest posto anketiranih smatra da im je materijalno stanje loše ili jako loše. Ostalih 94 posto svoju financijsku situaciju ocjenjuje kao osrednju, dobru pa čak i jako dobru.

Prosječni je brucoš dijete obrazovanih roditelja. Jer samo 1,7 posto anketiranih ima oca bez škole ili sa samo završenom osnovnom školom, dok njih 33,7 posto ima oca s diplomom sveučilišnog studija. Slična je situacija i s majkama. Tako 3,4 posto brucoša koji su sudjelovali u istraživanju ima majku koja je završila samo osnovnu školu ili je bez ikakva obrazovanja, a 30,4 posto brucoša ima majku sa završenim fakultetom. – Rezultati pokazuju da srednjoškolci koji dolaze iz siromašnih obitelji fakultet ne vide kao opciju.

Studira samo privilegirana skupina, točnije oni koji si to mogu priuštiti – kaže K. Doolan. Pa gdje su tu jednake mogućnosti, zajamčene Zakonom o visokom obrazovanju, i socijalna dimenzija, posebno naglašena u Bolonjskoj deklaraciji? Očito samo na papiru jer bez pravednog sustava stipendiranja i kreditiranja studiranje će i dalje biti privilegij imućnijih.

– U Velikoj Britaniji srednje škole obilaze skauti i odlične učenike iz siromašnih obitelji potiču da upišu studij. Nude im stipendije, dulji poček za otplatu kredita... – tvrdi Doolan.

Što učiniti?
Da je socijalna dimenzija Bolonje zapostavljena smatra i Thomas Farnell, koordinator obrazovnih programa iz Instituta za razvoj obrazovanja. Ističe da što prije treba napraviti bazu podataka s prihodima obitelji studenata, utemeljiti novi sustav stipendiranja najranjivijih skupina te pokrenuti raspravu o socijalnoj dimenziji.

izvor: vecernji.hr